Fehim Spaho, istaknuta figura bosanskohercegovačkog društva u periodu Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske, ostavio je dubok trag kao teolog, naučnik, pisac i prevodilac. Njegova uloga kao reis-ul-uleme, imenovanog 1938. godine, oblikovala je islamsku vjersku zajednicu i afirmirala vjerski formalizam. Kroz svoj mandat, Spaho je implementirao brojne odredbe i pokrenuo akcije, uključujući borbu protiv nepismenosti i promociju vjerskog identiteta muslimana. Osim toga, njegovi doprinosi kulturnoj istoriji, kalendarologiji i katalogizaciji knjiga svjedoče o njegovom širokom uticaju i angažmanu u različitim sferama. Ovaj rad istražuje njegovu ulogu, doprinose i naslijeđe u kontekstu turbulentnog političkog razdoblja u kojem je djelovao. Uz svoju ulogu kao reis-ul-uleme, Fehim Spaho je bio ključni akter u prenošenju tradicionalnih vrijednosti i običaja muslimanske zajednice u vremenu društvenih promjena. Njegova odlučnost u očuvanju vjerskog identiteta odrazila se kroz implementaciju strožih pravila, poput zabrane brakova između muslimana i nemuslimana, te promoviranja tradicionalnih oblika odijevanja. Također, Spahina inicijativa za borbu protiv nepismenosti ne samo da je obuhvatila hiljade pojedinaca, već je imala dugoročne pozitivne posljedice na obrazovni standard unutar islamske zajednice. Njegov angažman u promicanju kulturnog naslijeđa kroz pisanje studija i radova dodatno je unaprijedio razumijevanje islamske kulture i identiteta na Balkanu. Kroz sve ove aktivnosti, Fehim Spaho nije samo ostavio pečat u historiji islamske vjerske zajednice, već je i značajno utjecao na širi društveni kontekst Bosne i Hercegovine u periodu između dva svjetska rata.